Ganuti teškim životom supružnika Nijaza (28) i Amele Ferizović (26) iz sela Žirče u opštini Tutin koji sa petoro djece: Džejlom (6), Dželisom (5), Asijom (3), Sanidom (2) i prije dva mjeseca rođenom Lamijom žive u napuštenoj seoskoj prodavnici bez vode, stuje, kupatila i drugih najosnovnijih uslova za život, njihove komšije i drugi žitelji Tutina pokrenuli su akciju pomoći ovoj siromašnoj i višečlanoj porodici, pišu “Vesti”.
Cilj je da Ferizovići što prije, a najdalje do jeseni, dobiju siguran krov nad glavom. U toku je prikupljanje početnih sredstava za temelje i prvu ploču, a potom bi, ako sve krene po planu, u akciju trebali da se uključe i brojni Tutinci, čitaoci “Vesti”, koji žive i rade u inostranstvu.
“Rođen sam u sirotinji i višečlanoj porodici. U trošnoj kući površine 60 kvadrata živeli smo sa još četiri porodice sa mnogo djece, a mi smo imali samo devet kvadrata. Bilo je pretesno i neizdrživo, pa smo pomoć potražili od komšije Rifata Zahitovića koji nam je bez nadoknade ustupio napuštenu seosku prodavnicu. Sada je malo više prostora, ali nemamo vodu i struju, naravno ni kupatilo, podovi su betonski, svuda je vlaga. Kupamo se “na ulici” ili u metalnom koritu, često ostanemo i bez hljeba, ulja, šećera i drugih namirnica, pa je nekada prava umjetnost nahraniti djecu”, priča Nijaz.
Naglašava da su se nekako snalazili dok se on nije teško razboleo i jedno vrijeme pao na postelju.
“Radio sam u jednom pogonu namještaja u Ribarićima i zarađivao bar za hljeb. A, onda su počeli da otkazuju bubrezi. Najpre su krenula bolovanja, pa neplaćni odmori, potom dugo liječenje i obijanje mnogih bolničkih i drugih pragova u Tutinu, Novom Pazaru i Beogradu. Sve što smo imali potrošili smo na lijekove i ljekare i hvala bogu bubrezi su mi spašeni, ali i dalje sam ozbiljno bolestan i često moram na bolovanje, pa na kraju mjeseca nemam šta da primim i ne mogu da prehranim porodicu, niti da poboljšam uslove života”, iskreno će Nijaz.
Ističe i da su mu komšije i do sada pomagale kad god je bio u nevolji, uvijek govoreći da deca ne smeju da gladuju.
“Dok sam bio dobrog zdravlja uspeo sam da kupim 2.000 građevinskih blokova. Mada ih je bar polovina propala, nadam se da će, ako uspijemo da obezbijedimo sredstva za temelje i prvu ploču i zidanje brzo krenuti. Potom ćemo ići korak po korak, pa dokle stignemo, uzdamo se u onu narodnu “kad se kuća gradi i Bog pomaže”, ističe ovaj siromašni i bolesni Tutinac.
Moraće da se za pomoć obrati i humanitarcu Hidu Muratoviću, koji je svojevremeno mnogo pomogao njegovom tastu Hidajetu Pljakiću.
“Ne treba nam i ne tražimo mnogo, topla kućica od 50 kvadrata, po mogućstvu sa kupatilom, da se i naša deca okupaju kao i njihovi vršnjaci, bila bi nam kao palata. Rođena sam u izuzetno siromašnoj porodici, moj otac Hidajet Pljakić, rano je ostao bez obe noge. Bila sam još dijete kada su nam čitaoci “Vesti” pomogli da se prehranimo, obučemo i školujemo, a potom i da izgradimo kuću u kojoj sada žive moji roditelji. Nisam ni slutila, valjda je to neka sudbina, da ćemo ja i moja nova porodica morati da molimo za pomoć. Zahvalni smo komšijama što su pokrenuli akciju, unapred se zahvaljujemo svima koji će nam pomoći”, dodaje Nijazova supruga Amela Ferizović Pljakić.
Kontakt za pomoć
Humani zemljaci koji mogu i žele da pomognu siromašnim Ferizovićima da dođu do skromnog i sigurnog krova nad glavom, mogu stupiti sa njima u kontakt putem telefona na broj: 00381 62 171 04 46 i dogovoriti se oko načina slanja i dostave pomoći.