Uprkos činjenici da je Bosna i Hercegovina multietnična država, u zemlji je sveprisutna diskriminacija pokrivenih žena, koja se najviše manifestuje na tržištu rada.

Iako je BiH prije nekoliko godina donijela Zakon o zabrani diskriminacije koji jasno navodi da je diskriminacija na svakoj, pa i vjerskoj osnovi, zabranjena, slučajevi diskriminacije žena sa maramom su sve češći. Ipak, ova vrsta diskriminacije vrlo rijetko se prijavljuje nadležnima. Pokrivene žene svoja negativna iskustva većinom čuvaju za sebe misleći da, ukoliko iznesu svoje probleme, neće puno postići u razbijanju predrasuda.

„Iz istraživanja koje sam ja radila i iz nekih slučajeva za koje znam, slobodno se može reći da postoji diskriminacija nad pokrivenim ženama u BiH. Ona je primarna na tržištu rada, pri zapošljavanju, kao i tokom samog rada. Takođe, diskriminacija je zastupljena i u nekim javnim institucijama, ali i u svakodnevnom životu. No, diskriminacija pokrivenih žena u svakodnevnom životu manje utiče na žene od one u radu“, rekla je u izjavi za agenciju Anadolija Đermana Šeta, autorica knjige „Zašto marama“.

Ona je naglasila kako postoje pokrivene žene koje se nikada ne susretnu sa problemima bilo koje vrste, ali da je u prosjeku svaka druga žena u BiH žrtva šikaniranja zbog svoje marame.

Šeta je kazala kako je pitanje marame globalna tema o kojoj se stalno raspravlja, ali tema koja je duboko kontekstualizirana. Ona je pojasnila da je bh. društvo, ne tako davno, izašlo iz dugog perioda socijalizma u kojem religija nije bila poželjna, te zaključuje da bilo kakva javna manifestacija religije u našem društvu još uvijek nije dobro prihvaćena.

„U periodu socijalizma, žene koje su nosile maramu nisu se školovale ili nisu bile društveno uspješne. To su uglavnom bile žene koje su živjele na selu, te upravo zbog toga kod nas postoji ideja da takve žene nisu obrazovane“, rekla je Šeta, te dodala kako ovim predrasudama pomaže i činjenica senzacionalističkog pristupa izvještavanja o islamu preko pokrivene žene, minareta, terorizma i sličnih stvari. Zbog takvih zloupotreba, rađa se i islamofobija.

Marama na tržištu rada

Kao jedan od najčešćih vidova diskriminacije pokrivenih žena, Šeta je istakla onaj koji se dešava na tržištu rada. Ona je dodala da marama može predstavljati problem pri zapošljavanju, ali isto tako i u napredovanju u karijeri, odlasku na seminare, te pružanju prilike za dalji razvoj.

„Kod nas u društvu često se javlja, za mene najstrašniji argument, a to je da je pokrivena žena neko ko je drugačiji od drugih te da će smetati nekome ko nije musliman. To je potpuno besmisleno ukoliko živite u pluralnom društvu. Po samoj definiciji, pluralno društvo je društvo u kojem žive različiti ljudi“, pojasnila je Šeta.

Ajna Sadiković, zubni tehničar po zanimanju, kazala je za agenciju Anadolija kako je, nakon što se pokrila, imala velikih poteškoća da nađe posao, te da je još uvijek nezaposlena.

„Nakon poroda, prestala sam raditi. Kada sam ponovo počela tražiti posao, nailazila sam na odbijanja zbog toga što nosim maramu. Sve bi bilo uredu dok ne dođe do vizuelnog kontakta“, rekla je Sadiković, te dodala: „Konkretno, kada sam se javila na konkurs kod prvog poslodavca kod kojeg sam radila nakon završetka škole, otvoreno sam zamoljena da skinem maramu na poslu, te kad krenem s posla, da je ponovo stavim“.

Sadiković je dodala kako je nakon pomenute situacije u svojoj biografiji navela da nosi maramu, te da više nigdje nije pozvana na razgovor, iako je velika potražnja za njenim zanimanjem.

Samra Ćosović, magistar ekonomije, istakla je kako je u više navrata naišla na odbijanje zbog nošenja marame.

„Jedna od firmi u kojoj sam konkurisala, poslovala je sa susjednim državama. Otvoreno mi je rečeno da bih, zbog svoje religioznosti, mogla stvoriti određene nelagode klijentima. Čak i u državnim institucijama nailazila sam na odbijanja zbog marame“, kazala je Ćosović. Ona je na kraju pronašla posao u kompaniji koja dozvoljava nošenje marame, klanjanje namaza te, generalno, prakticiranje vjere.

Kako razbiti predrasude o marami

Profesorica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Fahira Fejzić-Čengić istakla je kako je, tokom karijere, morala ulagati tri puta više truda kako bi napredovala i dokazala da je jednaka kao i drugi.

„Moram istaći da sa kolegama na fakultetu, koji su većinom agnostici i ateisti, imam vrlo korektne odnose i tu je posrijedi vrsta sekularističnog odnosa koji dopušta naše dijaloge uz dužno poštovanje sviju i svega onoga što ne prelazi okvire neugodnog. Iako nastojim obavljati svoj posao maksimalno profesionalno, ipak moji zalozi moraju biti tri puta veći“, rekla je Čengić.

Ona je istakla kako smatra da se učenjem i otvaranjem tema o marami mogu razbiti predrasude, te da spoznajom građanskih vrlina možemo postati bolji.

„Osnovni problem ovakvih predrasuda je neznanje ili dezinformisanje. Muslimanke treba otvoreno da govore o tome šta je marama. Živimo u društvu gdje ljudi ne žele niti imaju preveliku motivaciju da nauče šta je to islam, te stoga treba pozvati da se govori o tome“, smatra Šeta.

Ona je dodala kako je, takođe, veoma bitno informisati pokrivene žene o njihovim pravima unutar radnog odnosa kako bi izbjegle moguće diskriminirajuće komentare i okolnosti.

Izvor: AA