Muhamed Jusić: Živi li muslimanski svijet novi ‘džahilijjet’?

408

Piše: Muhamed Jusić

Muslimanski svijet danas više liči onom svijetu u kojem se Poslanik islama (a.s.) rodio i kojeg je svojom misijom pokušavao promijeniti. Taj period se u islamskoj tradiciji naziva džahilijjet ili period neznanja i neznaboštva.

Ustvari, Karen Amstrong ima jedno drugačije tumačenje ne samo pojma džahilijjet nego i toga što je misija poslanika Muhameda (a.s.) predstavljala i na koji je način dokinula taj mračni period u historiji Arabije. U njenoj knjizi „Polja krvi, religija i historija nasilja“, ona piše:

„Muslimani tradicionalno nazivaju predislamski period džahilijjet, koji se uobičajeno prevodi kao `vrijeme neznanja`. Ali, izvorno značenje korijena DŽ-H-L jeste `plahovitost` ili `razdražljivost` oštra osjetljivost na čast i prestiž, pretjerana arogancija te, iznad svega, hronična sklonost ka nasilju i osveti.“

Fundamentalna poruka Kur`ana nije bila neka nova nejasna doktrina, kao ona koja je razdirala Bizant, već prosto jedan „podsjetnik“, piše Amstrong, o onome što čini pravedno društvo, a što je dovodilo u izazov strukturalno nasilje koje je nastajalo u Mekki: da je pogrešno gomilati privatno bogatstvo, a dobro dijeliti svoje bogatstvo sa siromašnim i ranjivim, prema kojima se mora odnositi pravično i s poštovanjem. Muslimani su sačinjavali ummet, jednu zajednicu koja je osiguravala alternativu pohlepi i sistemskoj nepravdi mekanskog kapitalizma. Naposljetku će religija Muhamedovih (a.s.) sljedbenika biti nazvana islam, zato jer je zahtijevala da se pojedinci predaju svojim cijelim bićem Allahu. Muslim je bio jednostavno muškarac ili žena koji bijahu učinili tu predaju. Ali, u početku nova vjera se nazivala tezekka, riječju koja se može okvirno prevesti kao pročišćenje. Umjesto gomilanja bogatstva i zanemarivanja teškog stanja siromašnih, muslimani su podsticani da preuzmu odgovornost jedni za druge i nahrane oskudne, čak i onda kada su sami bili gladni. Plahovitost džahilijjeta su zamijenili tradicionalnom arapskom vrlinom hilm – popustljivost, strpljivost i blagost.

Brinući o ranjivima, oslobađajući robove i obavljajući mala djela ljubaznosti svakoga dana, pa i sata, vjerovali su da će postepeno steći pouzdan, milosrdan duh i očistiti se od sebičnosti. Za razliku od pripadnika plemena koji su uzvraćali nasilnički i na najmanju provokaciju, muslimani ne smiju uzvraćati, već osvetu prepustiti Allahu, dosljedno se odnoseći prema svima drugima s blagošću i ljubaznošću.

Povratak u neznanje

Današnji muslimani su uvjereni u to da je doba džahilijjeta iza njih, ali kada bi imali dovoljno intelektualne hrabrosti da sagledaju realnost svijeta u kojem žive shvatili bi da su se, iako ih je njihov Poslanik tako često na to upozoravao, vratili u period džahilijjeta. Taj novi džahilijjet ummeta nije samo u tome da su zapostavili učenje, ne samo ono vjersko nego opću učenost, intelektualizam, žeđ za spoznajom kao takvom, što je očito na svim parametrima društvenog razvoja njihovih društva. Taj novi džahilijjet se ogleda u njihovoj hirovitosti i isključivosti prema svemu drugačijem, unutrašnjim sukobima i nesposobnosti da upravljaju svojim razlikama.

Ponovo je u dijelovima ummeta, te globalne zajednice muslimana trijumfovao tribalistički duh džahilijjeta kojeg je islam bio oplemenio i iznad kojeg ih je pokušao uzdići. Ponovo je među njima zavladala ona negativna asabijja o kojoj je pisao veliki Ibn Khaldun u Muqaddimah-i. To je ona asabijja koja koja se referirala na opću solidarnost, osjećaj jedinstva i pripadanja kao osnov društvenog života da bi se vremenom transformisala u slijepu odanost sve manjim i manjim skupinama i partikularnim identitetima koji sve izvan tog kruga smatraju drugim i samim time neprijateljskim. To je trijumf tribalizacije svijesti, dominacija emotivnih i refleksnih reakcija nad razumom, logikom i mudrosti.

Nastavite sa čitanjem na portalu Al Jazeere

Izvor: Al Jazeera