Čuvena fotografija na kojoj prvi predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine rahmetli Alija Izetbegović sjedi na livadi uz nepoznatog dječaka, nikoga nije ostavljala ravnodušnim.

Ona možda ponajbolje govori o ličnosti rahmetli Alije, njegovoj skromnosti, plemenitosti, ali i ljubavi prema svom bošnjačkom narodu.

Također, ta fotografija nudi i jedan od odgovora na pitanje zašto je bošnjački narod toliko volio rahmetli Izetbegovića.

Mnogi su se pitali ko je dječak s čuvene fotografije. No, u Sarajevu i najvećem dijelu BiH to nije bilo poznato. Interesirali su se o tome i u Muzeju “Alija Izetbegović” u Sarajevu, gdje čuvaju sjećanje na legendarnog Aliju. No, nisu uspjeli doći do pouzdanih saznanja o identitetu dječaka.

Ovo pitanje posebno je zainteresiralo novinara i književnika Muhameda Mahmutovića iz Cazina, koji živi i radi u Švedskoj. Postavio ga je i na svome profilu na društvenoj mreži Facebook. Nakon izvjesnog vremena napokon je dobio tražene odgovore.

Otkriveno je da se dječak zove Velid (Šefika) Ahmetović zvani Džinda, da je rođen je 1985. godine, te da je stradao u saobraćajnoj nesreći 2004. godine. Bio je porijeklom iz Sučeske kod Srebrenice.

Dilemu o identitetu dječaka, naime, razbila je Ahmetovićeva sestra Fatima Suljić, koja danas živi u Francuskoj. No, ona nije bila voljna govoriti za medije.

Ekipa agencija Anadolija (AA) došla je do dodatnih saznanja o sudbini Velida Ahmetovića. Ona je teška koliko i političko breme koje je tokom agresije na BiH nosio rahmetli Izetbegović.

Inače, porodica Ahmetović bila je veoma brojna u Srebrenici, a mnogi njeni članovi ubijeni su u genocidu. Velid je sa porodicom nakon agresije na BiH živio u Živinicama.

Kako za AA kaže kustos Muzeja “Alija Izetbegović” Nervan Dizdar, čuvena fotografija nastala je 11. jula 1998. godine u Kladnju i to na obilježavanju treće godišnjice genocida u Srebrenici.

Naime, u to vrijeme još uvijek se nije mogla posjećivati Srebrenica, odnosno Potočari, gdje se danas nalazi Memorijalni centar žrtava genocida.

“Okolnosti nastanka fotografije su nam poznate. Razgovarao sam fotografom Amelom Emirćem iz Tuzle koji ju je snimio. No, nismo uspjeli doznati ime dječaka, iako smo se interesirali i kod srebreničkih udruženja. Jednostavno, niko ga nije prepoznavao. Bilo je interesa i iz inostranstva. Autoru fotografije bilo je, kako nam je rekao, interesantno to što je dječak uspio proći 100-tinjak metara osiguranja vojske i policije, te sjesti između rahmetli Izetbegovića i rahmetli Rasima Delića, generala Armije BiH. Upravo je ta simpatična gesta dječaka koji je hrabro odlučio da bude uz svog predsjednika i ponukala autora da zabilježi događaj”, govori kustos Dizdar za AA.

Fotografija je dio postavke Muzeja “Alija Izetbegović”.

“Ono što najviše plijeni pažnju posmatrača, odnosno posjetilaca Muzeja je stav koji je dječak zauzeo, način na koji sjedi, onaj isti zamišljeni pogled kao rahmetli Izetbegović… Obojica su bosi, odnosno izuveni. Ovo posljednje najviše čudi strane posjetioce. Zapravo, bilo je to vrijeme za namaz, podne ili ikindija. U trenutku nastanka fotografije trebalo je započeti klanjanje namaza”, objašnjava Dizdar.

Književnik Mahmutović govori zašto je krenuo u potragu za imenom dječaka s fotografije.

“Ta fotografija ostavila je na mene najveći dojam od svih fotografija koje sam u životu vidio. Posebno kad sam saznao u kojim okolnostima je nastala. Prisustvovao sam jednoj promociji Muzeja “Alija Izetbegović” iz Sarajeva u švedskom gradu Malmeu, gdje sam saznao historijat fotografije, ali, nažalost, tada nisu znali identitet nepoznatog dječaka. Odlučio sam se po svaku cijenu da to saznam, uzdajući se u velik broj kontakata koje imam. Na kraju mi se javila sestra dječaka”, priča Mahmutović.

Vjeruje kako je ovo neponovljiva fotografija jednog vođe i dječaka.

“Merhamet i tuga su toliko očiti na licu predsjednika Izetbegovića. Ovo je jedinstvena fotografija. Mislim da se sigurno nikada više neće ponoviti u historiji čovječanstva, jer znamo kako se danas ponašaju ljudi na tako visokim položajima. Ta skromnost jednog predsjednika, dakle, da sjedi onako na travi i pored nepoznatog bosonogog dječaka, neponovljiva je”, rekao je Mahmutović za AA.

Prema saznanjima agencije Anadolija, Velid Ahmetović umro je 15. juna 2004. godine od posljedica povreda zadobivenih u saobraćajnoj nesreći dan ranije.

“U pulskoj bolnici jučer je umro 19-godišnji Velid Ahmetović, državljanin BiH iz Živinica, zbog teških i opasnih ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koja se dogodila u nedjelju oko 1,45 sati kada je policijski kombi prešao na suprotnu stranu kolnika i zabio se u stablo blizu Vodnjana”, prenijela je 16. juna 2004. godine Hrvatska novinska agencija (HINA).

Naime, spomenuto policijsko vozilo, prevozilo je bosanskohercegovačke ilegalce, među kojima je bio i Ahmetović, iz hrvatskog grada Buzeta prema Puli, a nakon što su ih hrvatski policajci preuzeli od slovenskih koji su ih zatekli na svom teritoriju.

Buzetski policajci su te ilegalce, nakon obrade u PU Istarskoj, trebali prevesti do prihvatnog centra Ježevo, pokraj Zagreba, a zatim ih prebaciti u Bosnu i Hercegovinu.

Na mjestu nesreće poginuo je tada 27-godišnji Ahmet Klačar iz Vogošće. Kako je u to vrijeme izvještavala splitska “Slobodna Dalmacija”, poslije smrti Klačara i Ahmetovića, i dalje su u teškom stanju bili 23-godišnja Redžija K. iz Vogošće, 19-godišnji Ajiša S. iz Tuzle, te 24-godišnji Jasmin M. iz Živinica.

“U toj je nesreći teško ozlijeđen i vozač policijskog kombija 27-godišnji policijski službenik iz Buzeta Zdravko Ž., dok je njegov kolega, 33-godišnji Robert B., također iz Buzeta, lakše ozlijeđen i nakon pregleda pušten je kući”, pisala je “Slobodna Dalmacija”.

Pretpostavlja se, objavila je tada Hrvatska radio-televizija (HRT), da je uzrok nesreće sklizak kolnik i neprilagođena brzina. Nije poznato je li krivac za smrt bosanske mladosti ikada odgovarao.

Nije poznato ni kuda su bili krenuli bosanskohercegovački državljani, među kojima i Velid Ahmetović, prije nego ih je otkrila slovenska policija. Pretpostavlja se da su se namjeravali domoći Zapadne Evrope.

U znak sjećanja na Velida Ahmetovića njegovi prijatelji iz Živinica osnovali su na Facebooku grupu pod naslovom “Sjećanje na našeg druga Velida Ahmetovića Džinda”. Grupi se pridružilo 40-tak osoba. Tamo oni pišu stihove u znak sjećanja na Velida Ahmetovića i predaju mu rahmet.

“Ja sam siguran da alarahmetile Velid nikad neće pasti u zaborav…”, napisao je Ahmetovićev prijatelj Mersudin Salkić.

Iza Ahmetovića je ostala se majka Azemina, te sestre Elvira, Fatima i Velida, koje su mu i podigle nišan na mezaru.

(Anadolija)