Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je povodom inicijative predsjednika Srbije i Kosova o prekrajanju granica i navodnog završetka dijaloga između zvaničnog Beograda i Prištine pod okriljem EU pripremio analizu aktualne političke situacije i njene reperkusije na region i međunarodnu zajednicu.
Iz analize “Odnosi Kosovo – Srbija 2018: Sporazum Vučić-Thaçi za dva miliona novih izbjeglica?” izdvajamo najvažniji i najzanimljiviji dio.
“Pošto su Aleksandar Vučić i Hashim Thaçi, inače samoinicijativno sami preuzeli vođenje dijaloga, umjesto da to rade premijeri Srbije i Kosova, pokrenuli su inicijativu o korekciji odnosno prekrajanju granica što u njihovom rječniku znači historijsko razgraničenje između Srba i Albanaca. Vučič i Thaçi suspendirali su ustavnu ulogu premijera i ukrali su institucije države i neustavno uveli predsjednički sistem u svojim državama. Za tu inicijativu dobili su podršku i među pojedinim državama. Radi se o tome, da bi razgraničenje bilo izvršeno razmjenom teritorija i stanovništva na način da sjever Kosova pripadne Srbiji, i u tom slučaju više ne bi bilo potrebno formiranje ZSO, dok bi veći dio Preševske doline (Preševo, Medvedja i Bujanovac) pripalo Kosovu, kojem je i pripadalo sve do 1956.godine i kojeg na Kosovu tretiraju kao „Istočno Kosovo“.
Postizanje takvog sporazuma prouzrokovalo bi masovno preseljenje stanovništva, stvorile bi se etničke granice i prema Vučiću i Thaçiju uspostavilo bi se trajno razgraničenje između Srba i Albanaca i time bi prema njihovom mišljenju problem bio riješen. Analitičari upozoravaju da time problem ne da ne bi bio riješen nego bi prouzrokovao nove konflikte, stradanja, tragedije i najmanje dva miliona novih izbjeglica. U toj inicijativi sudjeluje i premijer Albanije Edi Rama, koji je inače okružen svojim savjetnicima, koji su sa Kosova i koji su imali odlične veze sa Miloševićevim režimom 90-tih godina prošlog stoljeća, a Vučić i Dačić su bili dio tog režima i upravo sada simboliziraju taj režim.
Kosovska opozicija se odlučno suprotstavila toj inicijativi i traži od predsjednika Thaçija, da odustane od te avanture, koja bi mogla skupo koštati Kosovo i zatražila vanrednu sjednicu Skupštine Kosova po tom pitanju. Čak se i premijer Kosova Ramush Haradinaj suprotstavio toj inicijativi i izjavio: “Bilo kakvo prekrajanje granica i razmjena teritorija je poziv na nove tragedije na Balkanu i moglo bi izazvati nestabilnost i potkopati dugoročna politička i sigurnosna ulaganja u mir na Kosovu i u regiji“.
Pošto su protekli ratovi na prostoru bivše SFRJ vođeni upravo za granice i usprkos vođenim ratovima te granice nisu pomjerene i promijenjene, samo se pojavljuju novi problemi. Prvenstveno je pitanje, da li bi faktički problemi bili riješeni na takav način, dok navodno te države imaju ambicije da postanu članice EU. Upravo EU temelji na različitostima i mnoge države članice EU su multietničke, multikulturne i multikonfesionalne i zbog toga je inicijativa Vučić-Thaçi anticivilizacijska i antieuropska. Ipak, iza takvog sporazuma se skrivaju namjere Vučića, da propali velikodržavni projekt Slobodana Miloševića spasi koliko je to moguće.
Upravo Vučić i Ivica Dačić simboliziraju Miloševićevu politiku iz 90-tih godina prošlog stoljeća, a to bi značilo da oduzimanje (gubitak) dijelova teritorije Kosova bio kompenziran pripajanjem dijelova teritorije Bosne i Hercegovine, koji se zove Republika Srpska. Od tog projekta nisu izuzeti ni pojedini dijelovi Crne Gore pa čak i Hrvatske. Prosrpske partije u Crnoj Gori, članice opozicionog Demokratskog fronta (DF), zajedno sa Srpskim nacionalnim savjetom već stvaraju takvu atmosferu pokrećući akciju prikupljanja potpisa za peticiju za poništenje odluke kojom je Crna Gora priznala Republiku Kosovo.
Realizacija jednog takvog sporazuma Vučića i Thaçija prouzrokovala bi tektonske poremećaje u regionu, nove konflikte, stradanja, tragedije i novi izbjeglički val, koji bi zahvatio najmanje dva miliona ljudi, koji bi svoje utočište morali uglavnom potražili u državama EU, prije svega, u Njemačkoj i Austriji. Zbog toga, tko god da podržava jedan takav sporazum mora preuzeti odgovornost za posljedice jednog takvog sporazuma.