Profesorica Suljić-Boškailo: Oprez – njemački certifikati u Sandžaku su većinom falsifikati

0
135

Piše: Prof. dr. Bisera Suljić-Boškailo

Onog dana kada sam dovela projekat da se u mom Sandžaku i šire polaže za certifikat njemačkog jezika imala sam nijet da pomognem svom narodu: da ne mora da po taj certifikat odlazi za Beograd, Novi Sad, Suboticu, gdje su često bivali izrabljivani od strane “naših”, gdje su se mučili, u autima prenoćijevali, čekali, smrzavali i strahovali samo kako bi dobili taj papir i otišli trbuhom za kruhom. Mnogi su davali velike svote novaca da dođu do tog certifikata na nepošten način, kako bi dobili vizu u Nemačkoj, Austriji, Švicarskoj. Zato mi je bila želja da pomognem i taj Centar dovedem tu pred vratima sviju.

I krvavo sam se po Njemačkoj i Austriji borila da dovedem taj Centar u Novi Pazar na Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru. I niko nije bio sretniji od mene da sam to uspjela, jer sam znala da on donosi olakšanje mom narodu. Kao centar za dobijanje certifikata za njemačke vize godinama smo se borili i rasli da bi porasli u jedan od najvećih Centara OSD u svijetu. Preko 300 ljudi mjesečno je dolazilo da polaže kod nas. Dolazili su nam u Novi Pazar iz cijele Srbije, iz Crne Gore, Bosne. Pročuli smo se kao poseban Centar. No, sve to je trebalo kanalisati i održati da sija čisto, onako kakvom idealu sam stremila, pa i dostigla; Ljudi su dolazili nama jer su čuli da smo korektni, ljubazni, efikasni, da pomažemo koliko je dozvoljeno i u granicama, da smo ljudski i bez korupcije.

Ali svemu dođe kraj. Ja sam morala otići dalje, i napustiti svoj zavičaj – svoj Sandžak. Čekali su me Njemačka, Bosna, moja istraživanja, moje pisanje, moja porodica, te drugi veliki projekti.

Ostavila sam Sandžak i otišla ima već godina i po. Ostavila sam Centar za polaganje za njemačke certifikate u Novom Pazaru i svima objavila na fb stranici da ja više nisam tu. I kao što se često događa, sa dolaskom drugih ljudi, odnosno od mog odlaska su se mnoge stvari u Centru promijenile. Metode rada su se u OSD promijenile i ljudi sada dolaze teže do njemačkog certifikata koji je sve traženiji i traženiji. Ljudima kao nikad prije treba taj papir, i oni sada potežu za svim i svačim. I kao što biva, kad nema originala, vlada kopija ili falsifikat. Žalosno je kada čovjek čuje da, i ako sam otišla čista, da se na moje ime prodaju sada falševi njemčkog certifikata. Upravo sam se vratila iz Sandžaka i ovaj put šokirana falsifikatima koji se javno kupuju u Novom Pazaru kod autobuske stanice. I to sa mojim imenom na certifikatu.

Banda je napravila neki pečat sa mojim imenom (koja glupost) i uzima od 300-1200 eura za falsifikate tog certifikata koji može jadnog našeg nepismenog čovjeka odvesti u zatvor. Ima primjera gdje su ljudi uhvaćeni sa tim “nezavedenim” njemačkim certifikatima i da im udarena zabrana na 5 godina ulaska u Njemačku. A i poslije im nije garantirano da neće ostati van Njemačke. I umjesto da uče taj jezik i pravim putem dođu do certifikata naš jadni čovjek daje pokvarenjacima pare da ode u zatvor. Jer sve što je nelegalno dođe jednog dana na svoje mjesto. Nijemac čeka i kad te otkrije platiš 100 puta više nego što treba.

Zato pišem ovo i molim svoj narod da to ne čini. Original certifikat se dobija samo ovim putem: 1. Da bi se dobio pravi certifikat treba da se prijavi u Centar, da uplati (70 eura za A1, 80 za A2, 90 za B1, 100 za B2) i da izađe na ispit. Ispit traje za A1 oko sat vremena. Za B1/B2 i do 5 sati. I onda se ti testovi pregledaju i šalju u Beč ili Frankfurt. I otuda dolaze diplome koji su originali. I ako ne prođete tu proceduru, onda imate falsifikat koji vas može koštati glave.

Ovim putem molim sve, da ne nasijedaju na prazne i lažne priče i ne kupuju taj papir, već to odrade po zakonu, jer sve što nije zavedeno nije validno i kratkog je vijeka.

Ukoliko neko vidi moje ime na certifikatu za njemački jezik, neka zna da je falsifikat u pitanju, jer ja više nisam predsjedavajuća Centra u Novom Pazaru i ne može stajati na certifikatu moje ime.

Tužna sam kako od mog dobra neljudi napraviše jad i čemer našem čovjeku.