Mehonić: Kosovski čvor će presjeći onaj koji je gudio o tom mitu

0
73

Piše: Almir MEHONIĆ

Srpska pravoslavna crkva važan je element i činilac u srpskoj nacionalnoj politici. To je aksiom koji je u kontinuitetu neupitan i nešto što se transparentno pokazuje široj javnosti, bez obzira na deklarativno sekularističke temelje Ustava koji ima Srbija.

Takav je slučaj i s najnovijim konsultacijama koje je Aleksandar Vučić, u pratnji Milorada Dodika, imao s vladikama SPC. Naime, Vučić se s vrhom SPC sastao kako bi se konsultirao oko strategije djelovanja u vezi s kosovskim pitanjem. Upravo se sve ove godine iz četverougla srpske nacionalističke politike, srpske crkve, Srpske akademije (SANU) i srpskih medija podgrijeva nacionalistički gen u srpskom narodu. On je toliko jak da sve one partije koje žele biti dominantne u srpskoj politici moraju povlađivati ovakvom mentalitetu prosječnog Srbina.

A Kosovo je centar i polazište takve politike, odnosno kosovski mit kao lajtmotiv srpskog nacionalnog programa. U Srbiji je godinama bila aktuelna ona parola koju je još Milošević etablirao na Gazimestanu ranih devedesetih godina: “Kosovo je srce Srbije.” Ipak, svaki početak ima svoj kraj ili u ovom slučaju, bolje je reći, krah. Kako stoje stvari, srpski nacionalni programeri morat će vršiti transplantaciju srca i pronaći mu novo mjesto, da li u Sandžaku ili u Vojvodini, sada je manje bitno.

Shvatio je to očito Aleksandar Vučić, što je, prema informacijama koje su došle u javnost, i jasno rekao okupljenim vladikama.

Episkop Grigorije u intervjuu za srbijanski liberalni nedjeljnik Vreme ispričao je da je Vučić, prilikom posjete Patrijaršiji, gdje je zasjedao Sabor Srpske pravoslavne crkve, rekao da je “tokom višegodišnjih pregovora suprotstavljenu stranu uspio navesti na pravac protiv kojeg je ona bila od samog početka, ali da su opstruktivnim djelovanjem koje je dolazilo iz domaće sredine ti pregovori krenuli u lošem pravcu za nas”.

“Predsjednik je naglasio i to da smo mi svoju historijsku šansu prokockali i da se možemo zanositi još neko vrijeme idejom da je Kosovo naše, a da će nas potom jednog jutra neko probuditi i saopštiti nam otrežnjujuću istinu, kao što je bilo i u slučaju s Crnom Gorom”, rekao je episkop Grigorije.

Episkop je u intervjuu Vremenu otkrio da je dio razgovora protekao u formi normalnog dijaloga, međutim, da se kasnije sve pretvorilo u napad na episkopa raško-prizrenskog Teodosija.

“To ne samo da nije bio dijalog nego je jednostavno bio napad bez ikakvog osnova, kojem tu svakako nije bilo mjesta. Episkop Teodosije još je jednom pokazao zadivljujuće strpljenje i smirenje, iako je sastanak otišao u pogrešnom pravcu i razgovor je, po mom mišljenju, izgubio svaki smisao”, rekao je episkop Grigorije.

On navodi da je nekoliko episkopa, među kojima je i on, prisustvovalo tom sastanku najviše zbog njega – episkopa raško-prizrenskog, upravo zato što je tema bila oblast u kojoj on upravlja Crkvom.

Naravno, ni Vučić nije ostao dužan. U jednom od svojih svakodnevnih obraćanja medijima je rekao da će odgovoriti detaljno na laži vladike Grigorija u Skupštini Srbije.

“Vođen je stenogram i detaljno ću govoriti, citiraću. Istina je da je njih peterica vodilo hajku protiv mene, ali sam istinom uspio da uzdrmam tih pet i da vide da nije lako s onim kome je čista savjest i nije ništa ukrao”, rekao je Vučić. On je rekao da je bio dogovor da sve ostane “u četiri zida” i da je mislio da samo u partijama ima “denuncijanata”.

Sve je ovo očit dokaz pukotina na srpskom nacionalističkom frontu, koji je sve ove godine bio na okupu. Jedan dio, prije svega aktuelna vlast, pritisnuta međunarodnim faktorom, ali i nedvojbenim činjenicama s terena, htio bi napokon presjeći kosovski čvor. Dok bi drugi dio nastavio kosovsku guslarsku predstavu. Bez teritorije, države i naroda, potpuno slijepi kao Filip Višnjić, oni bi i dalje guslali o svetoj srpskoj zemlji. Možda bi to radio i Vučić, kao i do sada, no, izgleda da su on i njegova Srpska napredna stranka dali neka obećanja međunarodnoj zajednici prilikom dolaska na vlast. Izgleda da je međunarodna zajednica shvatila da se kosovski čvor mora presjeći onom guslarskom rukom koja je sve godine gudila o tom mitu.

Osigurat će to minimalne turbulencije u Srbiji. Jer, ko bolje do Vučića zna vladike i episkope, srpske nacionaliste i šoviniste? Zato je, kako prenose srbijanski mediji, Vučić na ovaj sastanak u Patrijaršiji došao s podebelim dosjeima za svakog sagovornika ponaosob. U tim fasciklama nalaze se mnogi škakljivi dokazi i snimci vladika, poput onog Kačavendinog. Ključni je to, izgleda, argument koji je Vučić prostro pred vladike i srpskog patrijarha, kako bi ih uvjerio da prihvate njegov plan za Kosovo.

A Dodik? Kakva je njegova uloga na ovom sastanku ? Vučić ga je poveo kao cigo međeda na vašar. Poveo da kaže i pokaže vladikama: “Izgubili smo Kosovo, ali imamo RS. Srpsku državu s one strane Drine. Transplantacijom ćemo prebaciti srce tamo.”

I tako su Srbi živjeli sretno do neke nove transplantacije ili, pak, infarkta.

Izvor: Stav.ba