Kolektivno sunećenje, pa i pojedinačno obrezivanje je tabu tema u Crnoj Gori. Međutim, da je riječ samo o predrasudama za portal Standard potvrđuje imam Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Gori, Enis Burdžović. Kolektivno sunećenje, ističe on, nije čin podsticanja mržnje, podjela, vjerske i nacionalne netrpeljivosti. Naprotiv. To najbolje dokazuje da su i neki pravoslavci dovodili svoju djecu na obrezivanje kada se u Crnoj Gori organizovalo kolektivno sunećenje muslimana.
“Zadnje što se može pomisliti, a kamoli reći je da je čin kolektivnog sunećenja čin podsticanja mržnje, podjela, vjerske i nacionalne netrpeljivosti. Imali smo izuzetke tokom kolektivnog sunećenja da su osobe pravoslavne vjeroispovijesti svoju djecu podvrgle ovom činu, naravno iz zdravstvenih ne religijskih razloga. I drago nam je da smo bili u prilici da im izađemo u susret”, objašnjava Burdžović za Standard.
On, međutim, nije konkretno odgovorio na pitanje koliko se često u Crnoj Gori obavljaju kolektivni suneti.
Poseban vremenski “To zavisi od organizacije, uslova, dostupnosti ljekara-specijalista iz ove oblasti i slično… Takođe, ne postoji ni poseban vremenski period u godini ne kada se vrši kolektivno sunećenje ne postoji. Prije Bijelog Polja neki gradovi u okruženju su imali slične akcije, te smo i mi ovdje, zbog velikog interesovanja prepoznali potrebu da to organizujemo. Praksa kolektivnog izvršavanja ovog čina nije vjerski obavezujuća, ona je prosto stvar olakšanja porodicama. Roditelji i naravno mališani mnogo lakše uspiju da obave ovaj propis kolektivno, i od velikog broja suneta nismo imali nikakvih komplikacija kod mališana, hvala Bogu”, napominje Burdžović.
Na pitanje da li kolektivni sunet može da se uporedi sa hrišćanskim običajem kolektivnog krštenja, Budržović kaže:
“Upravo zbog toga, ako čin kolektivnog krštenja hrišćanske djece predstavlja vjerski propis, uopšte ga ne smatramo činom mržnje prema muslimanima. Takve tvrdnje su prosta besmislica. Vjerujemo da svako ima pravo na praktikovanje svojih vjerskih i identitetskih posebnosti, i šta je smisao očuvanja vjerskih i identitetskih posebnosti ako svi trebamo biti isti? Valjda društvo treba imati širinu u razumijevanju posebnosti, i nikome ne treba smetati što se jedna djeca krste druga sunete. U svim muslimanskim porodicama, bez obzira na nivo praktične religioznosti, čin sunećenja muške djece je neizostavan, i upravo organizovanjem kolektivnih suneta i želimo da olakšamo porodicama da izvrše ovaj propis. Na kraju, dječaci se duže sjećaju poklona, časti, hrabrosti zbog sunećenja, nego same operacije”, objašnjava on.
A, dosta se sa podozrivošću priča o boli koju djece trpe tokom suneta. To, kaže Burdžović, nije tačno.
“Uz napredovanje medicine, zahvat sunećenja je sasvim rutinski, najčešće se obavlja laserskim putem i skoro je bezbolan. Time su predimenzionirane tvrdnje da se radi o traumatičnom iskustvu. Ništa traumatičnije od odlaska zubaru i neke prostije stomatološke intervencije… Uzrast nije bitan, mada se preporučuje da se to učini po rođenju, jer rana mnogo brže zarasta i novorođenče nije svjesno “, kaže Burdžović.
A, sunećenje za muslimane, po Kuranu, zaključuje Burdžović, predstavlja jednu od pet stvari (fitreta) u vjeri.
“Postoji kur’anska naredba da se slijedi put monoteizma Ibrahima, a.s., (Abrahama) kojeg poznajemo kao praoca monoteističkih religija. Njegovom praksom u pogledu sunećenja postupio je i Muhamed a.s., i on sam je sunećenje ubrojao u pet stvari fitreta-prirodnosti u vjeri. Zbog toga postoji konsenzus islamskih učenjaka da je sunećenje vadžib-vjerska obligatorna dužnost. I prijašnje vjerske tradicije su praktikovale ovaj propis, koji se kod nekih sačuvao i do danas. Sunećenje je danas prost i lagan hirurški zahvat, za kojeg se angažuju isključivo stručne osobe-doktori, u optimalnim uslovima za tu vrstu operacije”, objasnio je Burdžović.