Džemal Bijedić je bio čovjek kojeg su svi voljeli

800

Danas se navršava 40 godina od avionske nesreće u kojoj su poginuli Džemal Bijedić i njegova supruga Razija, zajedno sa još šest članova posade.

U avionskoj nesreći 18. januara 1977. na brdu Inač iznad Kreševa stradali i Bijedićevi saradnici Zijo Alikalfić i Smajo Hrle, kao i piloti Stevan Leka i Murat Hanić.

Za Bijedića kažu da je bio je političar međunarodnog kalibra, ali čovjek narodnog kova. To je vjerovatno najčešći opis Džemala Bijedića, jednog od najistaknutijih bh. političara i nekadašnjeg predsjednika Saveznog izvršnog vijeća bivše SFRJ.

Bijedić je zajedno sa suprugom te još šest putnika i članova posade, stradao na planini Lisin, kada je službeno zbog navodno loših vremenskih uvjeta avion udario u Inač, prepolovio se i eksplodirao.

Avion je bio na putu za Sarajevo iz Beograda, jer je taj dan Bijedić prisustvovao ispraćaju Josipa Broza Tita u Libiju.

Ipak, brojna su mišljenja, a između ostalih, to i tvrdi amidžić rahmetli Bijedića, Bahrudin Bijedić, da je Džemal ubijen, odnosno da je bio žrtva snaga koje su htjele reafirmirati takozvanu veliku Srbiju.

Džemal je bio jedan od najbližih Titovih saradnika

“U Beogradu i danas živi pukovnik zrakoplovstva Lazar Vukosavljević, nekadašnji komandant helikopterske baze u Jasenicama kod Mostara. On je na mjesto Džemalovog ubistva došao prvi i zatekao tamo Jovicu Stanišića, kasnijeg šefa Državne bezbjednosti Srbije u vrijeme Slobodana Miloševića. Gledajući u instrumente, Vukosavljević je rekao da visinomjeri i brzinomjeri nisu korektni. Stanišić mu je doviknuo da prekine”, mišljenje je Bahrudin Bijedića, koje je svojevremeno otkrio za “Dnevni avaz“.

Stručnjak iz oblasti sigurnosti civilnog zrakoplovstva Edhem Taći također je svjoevremeno iznio mišljenje da je Džemal Bijedić ubijen.

Taći je nekada kazao kako smatra da postoje vrlo velike sumnje u službenu verziju smrti Bijedića te kako bi “u ozbiljnim državama došlo do pokretanja nove istrage” koja bi jasno utvrdila što se dogodilo s tim letom i zašto su visinomjer i brzinomjeri, koji služe pilotu za orijentaciju, u to vrijeme bili neispravni.

Naravno, i stručnjaci se pitaju zašto je let u kojem je bio Bijedić sa suprugom tako loše organiziran kada se radi o VIP osobi, dakle, premijeru države, te otkrivaju da je na kontrolnom tornju Aerodroma Sarajevo u to vrijeme radila osoba koja nije imala dozvolu, što sve zajedno nameće broja pitanja.

Podsjećamo, u vrijeme dok je bio predsjednik Skupštine i obavljao brojne druge dužnosti, Džemal Bijedić puno je radio na afirmaciji BiH u jugoslavenskim okvirima, kao i na afirmaciji muslimanskog nacionalnog identiteta.

Bijedić će u historiji naše zemlje ostati zapamćen i kao veliki borac za razvoj privrede, jačanje i promociju Jugoslavije i Pakta nesvrstanih.

Džemal Bijedić bio je jedan od najzaslužnijih što su amandmanima i reformama Ustava iz 1971. godine bh. muslimani kao nacija dobili svoj status u tadašnjoj Jugoslaviji.

Prema mišljenju mnogih intelektualaca i analitičara, Bijedić je bio antifašista, patriota i sposoban političar, koji bi danas dobrodošao zemljama bivše Jugoslavije, i to u svim oblastima, od unutrašnje politike, do ekonomije i međunarodnih odnosa.

Ono što treba na kraju naglasiti je činjenica da ovakvi slučajevi ne mogu zastarjeti i da bi trebalo doći do obnavljanja istrage.

U prvom redu nju trebaju pokrenuti članovi porodice Bijedić.

Do tada ćemo se sjećati da je na današnji dan, 18. januara 1977. godine na brdu Inač, pored Kreševa, poginuo Džemal Bijedić, bliski saradnik Josipa Broza Tita.

Džemal Bijedić je bio čovjek kojeg su svi voljeli i sigurno je jedan od najomiljenijih političara iz komunističkog vremena, pogotovo u našoj zemlji za koju se oduvijek borio.

Iz lične karte
Džemal Bijedić je rođen 12. aprila 1917. godine u Mostaru, gdje je i odrastao kao potomak ugledne trgovačke porodice. Kao gimnazijalac se simpatiše sa pokretom komunista, kome se tokom studija u Beogradu i priključuje. U oktobru 1939. u Beogradu je primljen u SKOJ, a decembra 1939. u mostarskoj organizaciji u KPJ. Četiri puta je bio u zatvoru, svaki put u Mostaru. Za vrijeme Drugog svjetskog rata aktivno kao član Partije učestvuje u NOB-i. Nakon rata postaje pomoćnik ministra unutrašnjih poslova vlade Bosne i Hercegovine, potom 1948. godine, načelnik Uprave za agitaciju i propagandu Centralnog komiteta Komunistričke partije BiH.

Izvor: Avaz