Sandžački novinar i publicista Almir Mehonić oglasio se putem svog Facebook profila komentarišući predstojeće izbore u Bosni i Hercegovini. Komentar prenosimo u cjelini:
“Izbori u BiH su uvijek više od običnih izbora u nekoj demokratskoj državi. Mnogo je razloga za to, od ustavnog uređenja, političkog sistema, do činjenice da je u Bosni kako to pjesnik reče “rat završen samo za one koji su ubijeni”. Zbog toga su izbori, posebno zbog ove posljednje činjenice, naročito među Bošnjacima, uvijek od sudbonosne važnosti za državu.
Posebice su bitni izbori za člana Predsjedništva jer oni umnogome mogu odrediti karakter i sastav kasnijih koalicija.
Kod Bošnjaka su tu stvari poprilično iskristalizirane. Imamo tri kandidata koji ozbiljno pretenduju na mjesto “prvog u Bošnjaka”. Džaferović, Bećirović, Radončić. Svi ostali su u funkciji pomaganja ili odnemaganja ovoj trojici. Jednostavno takav je politički sistem. Nema drugog kruga. Svoj glas možete dati, baciti ili indirektno dati nekom drugom kandidatu. Zbog toga su mnoge kandidature namjenski smišljene i vještački proizvedene.
Recimo kandidature Šepića ili Hadžikadića jedne su od takvih. Svim racionalnim promatračima je jasno da oni ne mogu biti ozbiljni pretendenti na to mjesto, ali mogu i jedan i drugi okruniti onaj dio patriotskog bloka glasača okrenutih prema SDA i Džaferoviću. Takvu ulogu na prošlim izborima imala je kandidatura Mustafe Cerića. Danas, godinama nakon toga, izgleda da je Cerić shvatio. Nakon tih izbora on je izgubio oreol bošnjačkog vjerskog autoriteta a dobio je ništa. Tih dvadesetak hiljada glasača koje je povukao za sobom nisu bili dovoljni da Radončić pobjedi Izetbegovića. Cerić danas, kako javljaju mediji, podržava Džaferovića.
Džaferović, Bećirović ili Radončić?
Spadam u onu školu mišljenja koja kaže da ljudi od biznisa ne bi trebalo nikada da se kandiduju za neke visoke političke pozicije. Njihova kandidatura je uvijek sumnjiva. Ili žele da preko vlasti uvećaju svoj kapital i razviju posao ili žele da ga sačuvaju pošto je stečen nelegalnim putem. Takvi ljudi su po pravilu podložni ucjenama. Kada trebaju da biraju između interesa naroda i države i svog kapitala i biznisa skoro uvijek izaberu svoj lični interes. Takva je i kandidatura Radončića. Kandidat sa više nepoznatih i jedan od onih u koje niste nikada sigurni kakve bi poteze povukli. Takvi su danas najmanje potrebni Bosni i Bošnjacima, narodu sa iskustvom Fikreta Abdića.
Denis Bećirović je mlad, ambiciozan i perspektivan političar. Lijepo priča, lijepo izgleda i patriota je. Stvara se utisak da je smišljeno krčio put političara sa ljevice koji može zahvatiti i u “patriotski” bazen glasača. I ne bi to bio nikakav problem da nije nekoliko drugih važnih pitanja. Znakova pitanja!
Samo jedno je ono koje mu je Džaferović nekoliko puta tjekom debate postavljao a tiče se njegovog glasanja za štetni Zakon o prebivalištu. Meni lično, recimo, najviše smeta što Bećirović nije neko ko upravlja procesima unutar svoje stranke. Za razliku od tandema Izetbegović-Džaferović koji djeluju konzistentni i kompatibilni, SDP dvojac je sve suprotno. Jedne prilike je Alija Izetbegović rekao da Bošnjaci ne trebaju da glasaju za onu sortu ljudi koja mnogo govori a radi prijatne poslove. Nekako mi ova rečenica ide baš uz ovu kandidaturu.
I na koncu Džaferović. Rješenje koje se samo ukazuje a koje garantuje ozbiljnost, kontinuitet državotvorne politike i neko iza koga stoji ozbiljna stranka i sistem. Ruku na srce, on i jedini liči na državnika. Nekog ko je spreman ozbiljno razgovarati bez velikih riječi i parola. Neko ko je spreman štititi državne interese ali i nalaziti rješenja. Čovjek sistema. Pravnik koji poznaje do u finese državno uređenje. Neko ko nije populista i demagog. Neko ko je bio jedan od najbližih saradnika rahmetli Alije.”