Čuvari bošnjačke tradicije u Istanbulu: Udruženje “Bosna-Sandžak”

0
124
Foto: Stav

Muhameda Sandžaktara, predsjednika, i Hilmiju Erdema, potpredsjednika bošnjačkog Udruženja “Bosna-Sandžak” iz Istanbula, upoznao sam prije dvije godine u Sarajevu kad su oni bili gosti Muslimanskog dobrotvornog društva “Merhamet”. Tada smo dogovorili da ću ih mojim prvim dolaskom u Istanbul posjetiti i napisati slovo o aktivnostima Udruženja koje, ponajprije i ponajviše, preferira humanitarne i kulturne aktivnosti.

Piše: Bajro PERVA

Početkom jula ove godine sa šejhom Sirijom ef. Hadžimejlićem posjetio sam Istanbul i, obilazeći neke od njegovih znamenitosti, oživio sjećanja na neke ranije dolaske u ovu svjetsku metropolu. Stupio sam u kontakt s Hilmijom i našli smo se u lijepom istanbulskom kvartu Aksaray. Dogovorili smo da svratimo do kulturnog centra u kojem su smještene prostorije Udruženja “Bosna-Sandžak”.

Pomagali Bosnu i Bošnjake

Jedan od aktivista u Udruženju, koji ima veletrgovinu odjevnih predmeta, čiji je poslovni prostor blizu hotela u kojem sam boravio, naišao je autom po mene i povezao me do kvarta Bayrampaşa, gdje je sjedište Udruženja “Bosna-Sandžak”. Ondje su me, kao da se znamo decenijama, dočekali Erdem i Sandžaktar. Prije nego što su došli i ostali članovi rukovodstva Udruženja, jer su imali zakazanu sjednicu, s Hilmijom sam obišao kulturni centar koji me svojom funkcionalnošću impresionirao. I dok smo obilazili multimedijalne sale, kancelarijske prostore, muzej, biblioteku i apartmane, Hilmija mi je govorio o radu Udruženja: “Udruženje je osnovano 1989. godine u Istanbulu. Bilo je to prvo osnovano udruženje Bošnjaka u Turskoj. S početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu Udruženje je dobilo sadašnje ime ‘Bosna-Sandžak’. Pomagali smo Bosnu i Bošnjake. Primili smo više od 30.000 izbjeglica. Prvo smo ih zbrinjavali ovdje po familijama, potom smo osnovali kamp u Kırklareliju. Primali smo i zbrinjavali i ranjenike. Dali smo naš doprinos i kod saniranja posljedica poplava u Bosni i Hercegovini 2014. godine. U prošloj, 2018. godini stipendirali smo 150 učenika i studenata. Njihov se broj iz godine u godinu povećava. Stipendije odlaze i u Bosnu i u Sandžak. Pomažemo i oko 500 siromašnijih familija.”

Foto: Stav

Nakratko prekidamo šetnju odajama Centra jer su u kancelariju predsjednika Sandžaktara pristupili članovi Upravnog odbora Udruženja “Bosna-Sandžak” i aktivisti. Pozivaju nas na kahvu, a ja koristim priliku da se upoznam sa svakim od njih ponaosob. Muhamed Sandžaktar inženjer je hemije, rođen 1965. u Tutinu, a naredne, 1966. godine njegovi su doselili u Istanbul i njega kao bebu donijeli. Dvadeset je godina u Udruženju ‘Bosna-Sandžak’, a četvrtu godinu obavlja predsjedničku funkciju. Himija Erdem, potpredsjednik Udruženja, rođen je 1956. u Rožajima, mašinski je inženjer. Jedanaest je godina u Udruženju. Husein Agović je iz Gornje Vrbice ponad Berana, Crna Gora. Po zanimanju je novinar. Urednik je njihovog biltena koji izlazi na turskom jeziku. Zaposlen je u jednoj istanbulskoj televiziji. Njegovi su doselili 1963. godine, a on je rođen 1983. godine u Istanbulu. Alija Hot porijeklom je iz okoline Tutina. Studirao je elektrotehniku u Skoplju, sada je trgovac. Njegovi su došli u Tursku 1968. godine.

Ševket Halilov Redžić rođen je 1962. godine u Rožajima, a njegovi su 1968. doselili u Tursku. Građevinski je poduzetnik. Rifet Atasever rođen je u Sjenici. Munir Gul Omerović 1967. godine doselio se iz Rožaja, bavi se trgovinom. Sabahudin Demić rođen je u Tutinu, a njegova je porodica doselila 1966. godine. Dr. Adem Fazolu ljekar je specijalista, urolog. Rođen je 1967. godine u Sjenici. U Udruženju ‘Bosna‑Sandžak’ vodi odjel za kulturu i historiju. Dr. Sedad Zijadić profesor je na Vakufskom univerzitetu u Istanbulu. Muhamed Bajraktar rođen je u Istanbulu.

Foto: Stav

Aktivisti su otišli na redovni sastanak, a Hilmija i ja smo nastavili s obilaskom preostalog dijela kulturnog centra i pričati o Udruženju.

Sjećanje na Srebrenicu

Hilmija je ponosan na činjenicu da Bošnjaci u Turskoj nikada neće zaboraviti Srebrenicu i genocid nad Bošnjacima koji su u Srebrenici i njenoj okolini počinile srpske snage u julu 1995. godine. Ove godine su na najfrekventnijem trgu na Taksimu izložili fotografiju Majka Srebrenice uglednog autora Almina Zrne. Fotografija je dimenzija 16 x 8 metara. Za tri dana, koliko je trajala njena postavka, gledalo ju je stotine hiljada Turaka i turista iz čitavog svijeta.

Foto: Stav

Hilmija je s velikim pijetetom govorio o bošnjačkom narodu u Turskoj: “Naš narod je radin. Turci su ga uvijek priznavali. Dobro su radili i bili su traženi kao radnici. Dobro su se snašli. Kad je Udruženje osnovano, nisi mogao naći desetericu Bošnjaka s fakultetom, a danas nema porodice koja nema nekog od članova sa završenim fakultetom. Ima slučajeva gdje su svi završili fakultet. Vrlo su pošteni. Bavim se instalacijama. Mnogo poslova dobijam na ime imidža o Bošnjacima, jer slovimo kao pošteni ljudi. Cijela Turska voli Bošnjake i voli Bosnu.”

Rekao mi je i to da se prilikom izgradnje Centra u Istanbulu vodilo računa da on i arhitektonski ima bošnjačke obrise. U redovnim aktivnostima imaju kurseve bosanskog i turskog jezika. Imaju hor koji izvodi sevdalinke. U osnivanju je i folklorna sekcija. Cilj im je da se ne izgubi bošnjačka tradicija, jer, po njemu, bošnjačka kulturna tradicija spada među najljepše u svijetu. Svadbe su zadržale naše običaje. Žele da sačuvaju naš, bosanski jezik. U jednoj familiji gdje žive dedo i nana i unuci govore bosanski jezik. Nažalost, treća generacija Bošnjaka u Turskoj slabo govori bosanski.

Izvor: Stav.ba