Poziv Pacolliju je još jedna od Ugljaninovih sitnih provokacija. Sa jedne strane naši politički predstavnici se sastaju sa kosovskim, a sa druge, Ugljanin nije nikakav predstavnik vlasti, pa je utoliko njegov “grijeh” manji. Čak i da se sretne sa Pacollijem, ne znam o čemu bi uopšte mogli da razgovaraju. O kulturnoj saradnji?, kaže za “Blic” Aida Ćorović, aktivistkinja za ljudska prava iz Novog Pazara.
Kako navodi, on sebi voli da pridaje značaj. U Sandžaku, kaže, Ugljanin ima “neku težinu”, kao i da je i ranije ispoljavao vezanost za Kosovo gdje je odrastao.
“On to stalno radi, naročito od kada nije u vlasti. Sve ovo su besmislice, druge stvari su mnogo važnije, a to je da je Srbija prva po siromaštvu u Evropi, bolje da se priča o tome, ili o tome što mladi ljudi odlaze iz Sandžaka”, navodi ona, i ističe da u svjetlu svega što se dešava, ovo joj liči na “pravljenje magarca od komarca”.