Piše: Medin Halilović
Nakon formiranja Mešihata IZ Sandžaka i postavljanja za sandžačkog muftiju 1993. godine (na prijedlog i od strane Bošnjačkog nacionalnog vijeća Sandžaka i Sulejmana Ugljanina), Muamer Zukorlić, tada dvadesettrogodišnji hodža i muftija tek pristigao sa školovanja iz arapskog svijeta, nepoznat vjernicima i čaršiji, počeo je u svojstvu muderisa da se s džamijskog ćursa obraća vjernicima, ali i da ih predvodi u namazu. To je radio u kontinuitetu, gotovo svakog četvrtka, u narednih deset i više godina, zadobivši povjerenje i poštovanje kod značajnog broja vjernika. S vremenom je u Arap džamiji bilo sve više muškaraca s kratkim pantalonama i dugom bradom, koju je i sam Zukorlić nosio jedno vrijeme.
Nakon što SAD pokreću globalnu borbu protiv islamskog terorizma 2001. godine, sve popularniji tadašnji sandžački muftija zadobija pažnju predstavnika diplomatskog kora iz Beograda i srbijanskih zvaničnika. I bukvalno i fizički, prolazeći pored bošnjačkih predstavnika u Novom Pazaru, premijeri i ministri iz Beograda Zukorlića, koji tada nije ni najavljivao da će se baviti politikom, uzimaju za sagovornika. Posebno će u javnosti i medijskim arhivama ostati upamćena bliskost Zukorlića s bivšim ambasadorom SAD u Bugarskoj, Hrvatskoj i Srbiji Williamom Daleom Montgomeryjem.
Krvavi obračun u džamiji
U atmosferi čestih posjeta američkih i drugih diplomata, čak i jednog pukovnika američke vojske, Muameru Zukorliću, Arap džamija u Novom Pazaru, pred očima vjernika, ali i javnosti, postat će tada prva oskrnavljena džamija i vjerski objekt u Sandžaku.
U toj je džamiji u petak, 4. novembra 2006. godine, došlo do krvavog obračuna između tzv. vehabija i pristalica tadašnjeg sandžačkog muftije Muamera Zukorlića.
Nakon verbalnog sukoba i koškanja unutar džamije između grupe samozvanih selefija, s jedne, i imama, mujezina i grupe vjernika, s druge strane, pristalica Zukorlića Habib Fijuljan ispalio je nekoliko hitaca u plafon. Prema tadašnjem stavu IZ Sandžaka, “vehabije su ostalim vjernicima htjele da nametnu svoj koncept sprovođenja vjerskog obreda”, te je došlo do sukoba.
Nešto kasnije, Izet Fijuljanin pucao je iz pištolja ispred džamije u pravcu grupe okupljenih vehabija i ranio Ismaila Gicića i Jasmina i Erhana Smajilovića. Kao tada centralna, Arap-džamija je zatvorena i duži period, uz opravdanje da se restaurira, bila nedostupna vjernicima.
Sa suđenja Fijuljaninu ostat će upamćena izjava oštećenog Ismaila Gicića, koji je kazao da ne priznaje sud i zakone koij su ljudi postavili, već Božije.
Pod optužbom da su se bavili terorističkim aktivnostima, nekoliko mjeseci kasnije na planini Ninaja kod Sjenice i u Trnavi Kod Novog Pazara provedene su akcije specijalaca srbijanske policije u kojima je ubijen Ismail Prentić, označen u srbijanskim medijima kao vođa vehabija. Dvije osobe su povrijeđene, a više njih je uhapšeno i kasnije osuđeno na ukupno 63 godine zatvora.
Pošto je sud naložio prinudno privođenje da svjedoči, Muamer Zukorlić je pred Specijalnim sudom u Beogradu u septembru 2008. godine izjavio da većinu od 15 optuženih za terorizam u Sandžaku ne poznaje i da im oprašta što su imali namjeru da ga likvidiraju. Negirao je i da je prvooptuženi Senad Ramović zvani Becan, prije sukoba ispred Arap džamije viđan u njegovoj blizini, bio pripadnik njegovog obezbjeđenja.
Da su “Božije kuće” i “potreba za restauracijom” Zukorliću posluživale kao sredstvo za očuvanje pozicija primjer je i Altun-alem džamija, jedna od najljepših novopazarskih džamija.
Na početku podjela i sukoba unutar Islamske zajednice u Sandžaku Zukorlićeve pristalice su u oktobru, odnosno novembru 2007. godine nasilno upale u džamiju i, pod izgovorom potrebne restauracije, podigli džamijski drveni pod. Istog dana u haremu i ispred Altun-alem džamije došlo je do tuče i obračuna pristalica Islamske zajednice Srbije, koju je tada predvodio Adem ef. Zilkić, i pristalica Islamske zajednice u Srbiji, koju je tada predvodio glavni muftija Muamer Zukorlić. Tada je iz vatrenog oružja ranjena jedna osoba, a nekoliko je osoba, među kojima i policijski inspektor, povrijeđeno. Altun-alem džamija tada je pretrpjela znatne izmjene i sve do 2011. godine bila zatvorena za vjersku službu.
S podjelom Islamske zajednice u Sandžaku Zukorlić, uz opravdanje da je natjeran da se miješa u politiku, najavljivao je političku karijeru. Prvo se kao muftija kandidirao za predsjednika Srbije 2012. godine, a kasnije je i zvanično, uz “zamrzavanje” muftijske titule, ostavio ahmediju, džamijski ćurs, mihrab, hutbu i vjernike i zvanično ušao u politiku i vlast.