Adnan Muhović dostojanstveno brani bošnjači obraz, a Bošnjačka stranka?

334

Piše: Elmedina Muftić

Nelson Mendela je rekao “U mojoj zemlji prvo idemo u zatvor, pa onda postanemo predsjednici”, svi znamo kakav je sistem protiv čovjeka vladao u Južno Afričkoj Republici, ali da ima gore od goreg dokaz je Crna Gora, zemlja koja se upinje evropskim putem, čojstvom i junaštvom, a u stvari nije ništa drugo do zemlja diktatorskog režima, tiranije u kojoj se u zatvor ide ne da bi postao predsjednik, nego da se u čovjeku slomi slobodarski duh, porobi mu se um, strahom ga se natjera da ne misli, nego da se pokorava, da se od slobodnog čovjeka napravi sluga sistema koji je na tragu fašizma, jer svojim odnosom prema manjinama pokazuju da su tirani.

Službena Podgorica sa Beogradom, odnosno Crna Gora i Srbija planirali su i izvršili agresiju na nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu, počinili genocid nad Bošnjacima. Nakon svega Crna Gora se hijenski iz svega izvukla bez ikakve odgovornosti, dok i danas nastavlja istim putem kojim je išla i ranih devedesetih godina prošlog vijeka. S ovim se jedino neće složiti crnogorski poslušnici koji vjerno služe svojim gazdama kako u Crnoj Gori ali i u zemljama zapadne Europe, Amerike, Australije, Turske… gdje su se ušunjali među onim Bošnjacima koji drže do svoje časti i dostojanstva svojeg naroda – žrtava genocida kroz vrijeme.

Naglašavam, s pravom i jasnim dokazima se može reći da Bošnjaci u Crnoj Gori nemaju nikakvih prava, odnosno da su njihova prava svedena na političke želje, ucjene i prohtjeve režima Crne Gore, koji ne prestaje sa represijama i ugnjetavanjem svakog onoga koji se usudi da misli i iznese svoj stav, odnosno da progovori jezikom istine koja ugrozi postojeći režim čija politika se zasniva na genocidnoj agresiji i ratnom kriminalu (1992-95), hapšenju i deoprtaciji bosanskih izbjeglica (1992), otmici putnika u Štrpcima iz voza “Lovćen 681” (1993), ratnom zločlinu u Bukovici (1993), hapšenju sandžačkih prvaka (1994), krvoločnim mitovima, lažima…, Punih 25 godina još uvijek niko nije osuđen za ratne zločine, jer ključ Tužilaštva i Sudstva ui Crnoj Gori još uvijek čvrsto drži Miloševićev ratni drug Milo Đukanović i njegovi poslušnici koji su dobro raspoređeni na svim nivoima vlasti i važnim državnim pozicijama.

Ista meta isto odstojanje punih dvije ipol decenije, prava je slika politike sile Crne Gore koju režim provodi nad Bošnjacima u Sandžaku i koja ni do dan danas nije prestala. Svakodnevno od svojih prijatelja – braće i sestara iz Sandžaka čujem, i s pravom ističem, još uvijek nisu zacijelile rane koje su nanesene bošnjačkom narodu početkom 1994.godine kada je u beogradsko-podgoričkim centrima moći planirali, naredili i izvršili hapšenje kompletnog rukovodstva SDA u CG, koja je bila parlamentarna stranka, pokrenuti sudski procesi, po kazamatima – logorima i zatvarima na smrt prebijani nevini ljudi ali i dovođeni u psihičkom rastrojstvu da sami dignu ruku na sebe, samo da ne budu više isljeđivani od strane policijaca koji su vjerno služili ratnom zločincu Milu Đukanoviću, koji na slobodi uživa u bogastvu koje je stekao pljačkajući narod Bosne i Crne Gore. Danak fašističko-političkog djelovanja tadašnjeg režima je na desetine hiljada Bošnjaka koji su pod prijetnjom morali napustili Crnu Goru odnosno mjesta gdje su vijekovima živjeli, gdje su ponikli i gdje pripadaju. Režim u Crnoj Gori ne odustaje ni danas od politike sile, koja ima za cilj da Bošnjacima i Albancima oduzme nacionalni identitet, da ih silom asimilira u nacionalno biće Crne Gore, da im nametne svoju kulturu, tradiciju i osjećaj vrijednosti.

Svako ko u Crnoj Gori osjeti potrebu te iznese svoj stav koji nije u skladu sa režimom, biva proganjan, izložen raznim vrstama pritiska, te vrlo brzo mu se zabrani svaka vrsta političkog i društvenog djelovanja. Noviji primjer crnogorskih represalija imamo prema Bošnjaku Adnanu Muhoviću, predsjedavajućem SO Petnjica, koji se suprotstavio tome da 13.novembar, inače dan rođenja jednog od najvećih zlikovaca Petra II Petrovića Njegoša pisca genocidnog epa „Gorski vijenac“, da se proglasi za državni praznik Crne Gore.

S obzirom da “Gorski vijenac” u sebi nosi elemente najgoreg oblika mržnje spram islama, poziva na ubijanje, istrebljenje sljedbenika islama, vrijeđa najveće svetinje muslimana, našeg Allahovog poslanika Muhammeda a.s., Kur`an časni, rušenju džamija, munara…, sasvim je jasno zašto jedan samosvjestan Bošnjak se usprotivi da se dan rođenja zlikovca i genocidnog pjesnika Njegoša slavi kao državni praznik. Sama ideja o prazniku je najbolja slika stanja svijesti crnogorskog režima ali i naroda, koja fašizam i genocid nad muslimanima, Bošnjacima i Albancima, slave kao ideologiju dobra. Takvi necivilizirani postupci vrijeđaju osjećanja drugih i drugačijih, udaraju u rane žrtvama genocida kojih je izuzetno puno baš u Crnojoj Gori, ali i vrijeđa vjerske i nacionalne osjećaje Bošnjaka u Sandžaku, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i bagdje živjeli. Ovakvim i sličnim postupcima šalju jasnu poruku da Bošnjacima sa izraženim nacionalnim i vjerskim identitetom nema mjesta u Crnoj Gori, kao što ni za Adnana Muhovića, Bošnjaka sa stavom – kojem nema mjesta u politici i vlasti Crne Gore. Adnan Muhović je počeo tek da plaća danak osvajanja slobode, svog uspravnog hoda i odbrane časti i dostojanstva čovjeka koji zna šta je svetost vjere, nacije i države, ako što su to u vrijeme agresije Crne Gore na R Bosnu i Hercegovinu plaćali čelnici SDA, koji i danas nisu od režima ostavljeni na miru. Adnan Muhović mora da ima podršku svih Bošnjaka ma gdje da se nalaze u svijetu, jer ovo nije samo Adnanova bitka, ovo je bitka Bošnjaka u Crnoj Gori da konačno postanu faktor čija se nacionalna i vjerska prava neće mjeriti željom i potrebama režima, nego istinskim pravima i slobodama čovjeka koja su mu zagarantovana Konvencijom o ljudskim pravima i slobodama.

Žalosno je da se u “demokratskoj” i “europskoj” Crnoj Gori smatra hrabrošću reći da si Bošnjak, da je Bosna matica tvoga naroda, da je Sarajevo tvoj duhovni i kulturni centar, da je Njegoš genocidni pisac i mrzitelj islama, te da se zbog izrečene istine koja se poreći ne može trebaju trpiti posljedice u vidu represije, smjene sa mjesta predsjedavajućeg SO Petnjica… Ovo je još jedna mrlja na i onako crnom obrazu još crnje Crne Gore, koja od junaštva ima samo misao o tome, jer nit `su kad bili junaci nit` će kad biti oni koji obijaju goloruki narod, koja od čojstva ima samo mit, jer čovjek je biti najuzvišeniji čin što je u Crnoj Gori misaona imenica, s obzirom da je Crna Gora porodila, Njegoša, Miloševića, Karadžića…

Svi građani Crne Gore bez obzira kojoj naciji pripadaju trebali bi stati na stranu istine, odbranu ljudskih prava i sloboda, te tako Crnu Goru povesti istinskim putem koji vodi u Evropu, gdje će pravo na vjeru i naciju biti pitanje izbora, a ne pitanje hrabrosti. Posebno je bitno da Bošnjaci u Crnoj Gori konačno shvate da su sami sebe služenjem režimu njihovih predstavnika doveli u položaj sluga fašizma i genocida, te da je pitanje časti i dostojanstva koje se ogleda kroz slobodu ispoljavanja vjere i nacionalnog identiteta iznad svih drugih pitanja.

Bošnjačka stranka na koju se vrši pritisak od strane crnogorskog režima i Njegoševih “poglavica” da se ogradi od Adnana Muhovića, te da ga isključi iz članstva, treba da dokaže da je vrijedna i dostojna imena kojeg nosi, u protivnom, odnosno ako stanu na stranu režima, treba da znaju da nisu dostojni da ime nacije prljaju svojim kukavičlukom i služenjem režimu koji i dan danas veliča genocid, te da takvi ne mogu biti istinski predstavnici i zaštitnici interesa Bošnjaka u Crnoj Gori.

Najzad i predsjedniku Bošnjačke stranke treba da bude jasno da su u Bihoru i Sandžaku stasale nove generacije bošnjačke mladosti koji itekako znaju, ko su i kuda idu (!) dok je on sa Đukanovićevim Crnogorcima i procrnogorcima po New Yorku, među žrtvama genocida i potomcima žrtva genocida, promovirao tzv. crnogorsku kuću, da je to dobro i da je spas u njoj, pa iako Bošnjaci u New Yorku imaju svoje četiri džamije/centra!

Ipak za nadati se da Bošnjačka stranka ima bar toliko kapacitata i istinskih bošnjačkih kadrova koji neće dozvoliti da zbog ličnih interesa pojedinaca genocidni pjesnik Njegoš i crnogorske državne poglavice upravlju i rovare strankom i da iz ove stranke odstranjuju kadrove, kad i koga oni hoće.

Adnan Muhović je pokazao kako se dostojanstveno brani obraz, na nama je da mu pokažemo da u ovoj borbi nije sam. I da konačno neko crnogorskom režimu pošalje poruku da Bošnjaci u Crnoj Gori nisu njihove igračke, da iza njih stoji nacija koja je spremna da brani njihova osnovna ljudska prava koja su im u Crnoj Gori vjekovima ugrožena, jer crnogorski obraz “čojstva” i “junaštva“ ne zna šta je čast i pravo na slobodu. Oni koji su robovi mržnji nikad neće ugledati svjetlo istinske slobode.

Izvor: bosnjaci.net